Centar za informacije o lekovima
Sposobnost leka da pod dejstvom UV zračenja promeni svoju strukturu i tako izmenjen pokrene reakcije u koži, naziva se fotosenzitivnom osobinom leka. Reakcije fotosenzitivnosti mogu biti rezultat sistemskih, kao i lokalno primenjenih lekova, ali i drugih agenasa. Izloženost samo leku ili samo svetlosti (UV spektru svetla) nije dovoljna da dođe do oštećenja. Međutim, kada dođe do fotoaktivacije leka, može nastati jedna ili više manifestacija na koži.
Najčešće govorimo o dve vrste reakcija: fototoksičnim i fotoalergijskim.
Fototoksična reakcija: Nastaje usled modifikacije leka ili drugog hemijskog agensa pod dejstvom UV zračenja i za posledicu ima direktno oštećenje okolnog tkiva. Većina jedinjenja se aktivira talasnim dužinama unutar opsega UV-A (320-400 nm), mada neka imaju maksimalnu apsorpciju unutar UV-B (290-320 nm) ili vidljivog opsega. Reakcija kože se javlja nekoliko minuta do nekoliko sati nakon izlaganja agensu i svetlosti. Zahvaćeni su samo izloženi delovi tela. Manifestacija oštećenja uključuje osećaj peckanja ili žarenja, a zatim i razvoj crvenila i pojavu promena koje izgledaju kao opekotina. U težim slučajevima javlja se otok i nastanak bolnih plikova. U tom slučaju preporučuje se prestanak uzimanja leka i izbegavanje sunčanja. Simptomi se obično povlače za nekoliko dana.
Fototoksičnu reakciju mogu dati neki antibiotici (doksiciklin, tetraciklin, fluorohinoloni, sulfonamidi), antimikotici (itrakonazol, vorikonazol, griseofulvin), diuretici (furosemid, hidrohlortiazid), antiinflamatorni lekovi (ketoprofen, naproksen, ibuprofen), retinoidi (acitretin, izotretionoin), pojedini antipsihotici (hlorpromazin, flufenazin, tioridazin), statini, amiodaron, diltiazem, neki antineoplastici (fluorouracil, paklitaksel, kapecitabin, metotreksat).
Fotoalergijske reakcije: Nastaju kao sistemsko pokretanje imunog odgovora, u kome je antigen-pokretač lek aktiviran svetlošću. Posledično, promene se javljaju i na regijama koje nisu bile direktno izložene suncu. Početak reakcije se dešava 24-72 sata od momenta izlaganja agensu i suncu. Prvo se javlja svrab, nakon čega nastaju crvenilo, osip i strukturne promene na koži nalik ekcemu. Fotoalergije mogu da traju dugo i nakon prestanka izlaganja uzročnicima.
Fotoalergijske reakcije su ređe od fototoksičnih, a neretko su uzrokovane komponentama koje ulaze u sastav kozmetičkih proizvoda, pa i samih preparata za zaštitu od sunca (parabeni, salicilati, benzofenoni, cinamati, parfemi). Neki od lekova koji mogu da uzrokuju fotoalergijske reakcije: ketoprofen, celekoksib, derivati sulfonilureje (gliklazid, glibenklamid), statini, itrakonazol, griseofulvin, dapson, oralni kontraceptivi…
Ukoliko se ispolje reakcije fotosenzitivnosti, moguća je sistemska i lokalna primena antiinflamatornih lekova i antihistaminika, kao i kortikosterida (uglavnom lokalno) sa ciljem smanjenja upale, kao pomoć u otklanjanju neprijatnih simptoma. Svakako, najznačajnije mesto zauzima prevencija!
U situacijama u kojima moraju da se koriste lekovi za koje je poznato da imaju potencijal za nastanak reakcija fotosenzitivnosti, mora se posvetiti maksimalna pažnja merama zaštite od UV zračenja. Maksimalno izbegavanje boravka na suncu u periodu od 10-16 sati, upotreba komotne odeće svetle boje, koja prekriva sve delove tela i zaštitnih naočara, kao i adekvatnih sredstava za zaštitu kože od sunca sa UV-A i UV-B filterima i visokim SPF. Ova sredstva se nanose u debelom sloju na kompletnu površinu kože barem 30 minuta pre izlaska na sunce, uz ponavaljanje u toku dana, čak i ako su vodootporna, čak i po oblačnom vremenu, kao i nakon izlaska iz vode. I kada smo u hladu, pod suncobranom ili iza tamnog stakla, sunčevi zraci jesu blokirani, ali ne i UV zračenje.
Add comment